Zakonska regulativa

U nastavku smo izdvojili neke od članova zakonodavstva koji se tiču usvojenja.

Celokupni tekst možete pronaći u Porodičnom Zakonu (“Sl. glasnik RS”, br. 18/2005, 72/2011 – dr. zakon i 6/2015)

Član 89

Dete se može usvojiti ako je to u njegovom najboljem interesu.

Član 90

(1) Usvojiti se može samo maloletno dete.

(2) Ne može se usvojiti dete pre nego što navrši treći mesec života.

(3) Ne može se usvojiti maloletno dete koje je steklo potpunu poslovnu sposobnost.

Član 91

Usvojiti se može:

1. dete koje nema žive roditelje;

2. dete čiji roditelji nisu poznati ili je nepoznato njihovo boravište;

3. dete čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava;

4. dete čiji su roditelji potpuno lišeni poslovne sposobnosti;

5. dete čiji su se roditelji saglasili sa usvojenjem.

Član 99

(1) Razlika u godinama između usvojitelja i usvojenika ne može biti manja od 18 niti veća od 45 godina.

(2) Izuzetno, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti usvojenje licu koje je starije od usvojenika manje od 18 godina ili licu koje je starije od usvojenika više od 45 godina ako je takvo usvojenje u najboljem interesu deteta.

Član 100

1) Usvojiti može samo lice za koje je utvrđeno da ima lična svojstva na osnovu kojih se može zaključiti da će roditeljsko pravo vršiti u najboljem interesu deteta.

(2) Ne može usvojiti:

1. lice koje je potpuno ili delimično lišeno roditeljskog prava;

2. lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti;

3. lice obolelo od bolesti koja može štetno delovati na usvojenika;

4. lice osuđeno za krivično delo iz grupe krivičnih dela protiv braka i porodice, protiv polne slobode i protiv života i tela.

Član 101

(1) Usvojiti mogu supružnici ili vanbračni partneri zajedno.

(2) Nezavisno od stava 1 ovog člana, može usvojiti lice koje je supružnik ili vanbračni partner roditelja deteta.

(3) Izuzetno, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti usvojenje i licu koje samo živi ako za to postoje naročito opravdani razlozi.

Član 102

(1) Usvojiti može samo lice koje je pripremljeno za usvojenje po posebnom programu, osim ako ne usvaja supružnik ili vanbračni partner roditelja odnosno usvojioca deteta.

(2) Program pripreme za usvojenje propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu.

Član 103

(1) Strani državljanin može usvojiti dete pod uslovom:

1. da se ne mogu naći usvojitelji među domaćim državljanima;

2. da se ministar nadležan za porodičnu zaštitu saglasio sa usvojenjem.

(2) Smatraće se da se usvojitelji ne mogu naći među domaćim državljanima ako je prošlo više od godinu dana od dana unošenja podataka o budućem usvojeniku u Jedinstveni lični registar usvojenja.

(3) Izuzetno, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti usvojenje stranom državljaninu i pre isteka roka iz stava 2 ovog člana ako je to u najboljem interesu deteta.

Član 104

Usvojenjem se između usvojenika i njegovih potomaka i usvojitelja i njihovih srodnika zasnivaju jednaka prava i dužnosti kao između deteta i roditelja odnosno drugih srodnika.

Član 105

(1) Usvojenjem prestaje roditeljsko pravo roditelja, osim ako dete ne usvaja supružnik ili vanbračni partner roditelja deteta.

(2) Usvojenjem prestaju prava i dužnosti deteta prema njegovim srodnicima, te prava i dužnosti srodnika prema njemu.

Član 106

(1) Usvojenje prestaje poništenjem, ako je ništavo ili rušljivo.

(2) Usvojenje se ne može raskinuti.

Član 325

(1) Na osnovu rešenja o usvojenju organ starateljstva donosi rešenje o novom upisu rođenja usvojenika.

(2) Rešenjem o novom upisu rođenja usvojenika podaci o roditeljima zamenjuju se podacima o usvojiteljima.

(3) Rešenje iz stava 1 ovog člana konačno je i njime se poništava raniji upis rođenja usvojenika.