Odnos sa hraniteljima

Jedan od najvećih izazova i nedoumica sa kojima se budući usvojitelji susreću je kako reagovati na odnos koji deca koju usvojimo imaju sa hraniteljima.

Kako međuljudski  odnosi mogu da budu komplikovani, čini nam se da je odnos hranitelji-usvojitelji možda jedan od kompleksnijih.

Sa jedne strane imate hranitelje koji su često primili kod sebe dete kao jako malo (sa 5, 10 ili 15 dana od svog rođenja), neko vreme su bili svesni da će ono otići od njih, ali kako vreme prolazi, dete se razvija i raste, pokazuje emocije i vezuje se za osobe za koje misli da su mu porodica, njihova veza postaje čvršća. Hranitelji su nekada prvi dom naše dece, možda ne i prva adresa, ali dom kao oličenje sigurnosti, porodične topline. Ipak ovo je samo privremeno rešenje za decu koja će kasnije biti u programu za usvojenje, i teško je živeti sa činjenicom da će to malo biće koje je odgajano kao rođeno, u nekom trenutku otići u svoju „zauvek porodicu“.

Ako hranitelji zaista dobro rade svoj posao (koristimo termin „posao“ ne da bi umanjili ulogu hranitelja u životu deteta, već zato jer zaista sklapaju Ugovor sa Centrom za socijalni rad, po kome uz naknadu brinu o detetu) pružiće detetu ljubav, pažnju, brigu i sve što mu je potrebno, i naravno vezaće se emotivno sa njega.

Isto tako i dete na tako malom uzrastu (ali i veće dete ako dođe kasnije u hraniteljsku porodicu) upravo ovu porodicu doživljava kao primarnu, neretko i jedinu za koju zna.

Često deca hranitelje zovu mama i tata.

Priprema deteta za usvojenje je izazovna za hranitelje, ali neophodna kako bi ovako velika promena u njegovom životu protekla u pozitivnom okruženju.

Sa druge strane, imate usvojene roditelje, koji tek treba da se izbore za svoju poziciju u životu deteta, nauče ga da su mu oni sada porodica, puni ljubavi i pažnje i žude za danom kada će nekome biti mama i tata, i osetiti potpunu pripadnost nekom biću. Usvojeni roditelji prepuni očekivanja, nade ali i straha i nesigurnosti odlaze na upoznavanje u nepoznatu kuću, kod nepoznatih ljudi i nepoznatog deteta kome treba da postanu mama i tata!

Kada zamislite situaciju gde usvojeni roditelji u euforiji da će napokon videti svoje dete odlaze na upoznavanje prvi put u porodicu kod hranitelja, priđu detetu sa rečima „mi smo tvoji mama i tata i došli smo da te vodimo kući“, dolazi do  prilično stresne situacije kako za dete tako i hranitelje.

Dete često ne razume kako sad mama i tata (ukoliko ima manje od 3 godine pa nije ni moglo da bude spremno i upućeno od strane hranitelja o svojoj situaciji), a hranitelji često imaju potrebu da dete brane, misleći da im neko „otima“ njihovo dete. 

Zato upoznavanje mora ići polako, tempom koji odgovara konkretnom detetu. Ako želi da se igra, igrajte se, ako je suzdržano dajte mu vremena da vas osmotri, istraži, da se oslobodi. Neka deca će čak i uživati da su u centru pažnje, neki će vas najiskrenije odmah zagrliti i biti spremni da krenu istog trenutka. Sve zavisi od deteta, uzrasta, pripreme i pristupa.

Ključno za uspešan proces ovog najstresnijeg momenta čitavog procesa usvajanja je ostati pribran, hladne glave, kontrolisati emocije i pokazati stabilnost i sigurnost. Pre svega pokazati hraniteljima da ste dobri ljudi, da ćete brinuti o detetu na isti način kao oni ako ne i bolje. Pokažite im zahvalnost za sve što su uradili  i probajte sa njima  da izgradite odnos poverenja. Naše dete viđa hranitelje kada god to poželi, mi im šaljemo snimke i slike i oni se zaista raduju kada vide koliko napreduje i raste. Od značaja je bio kontakt sa njima u najranijim mesecima, jer su ipak bili dobra navigacija u prevazilaženjima nekih situacija od običnih prehlada do rešavanja nekih traumatskih stanja koja su bila prisutna.

Naravno, da bi to uspelo, mora postojati otvorenost sa obe strane, ali iskustvo nam kaže da ukoliko smo mi otvoreni ka njima, ceo proces mnogo lakše prođe, pre svega za dete, a potom  i za nas. I ne brinite, niko vam ne može ukrasti ljubav deteta, jer kada ono shvati ko ste vi (a shvati vrlo brzo) čak čete i poželeti da se malo odvoji od vas 😊